Ako administracija Donalda Trampa zaista želi da smanji tenziju u odnosima s Moskvom i pokušava da uspostavi pragmatičan odnos sa Rusima o pitanjima od zajedničkog interesa, teško je tvrditi kako prihvatanje Crna Gora u NATO pomaže da se taj cilj lakše postigne, ocijenio je Danijel de Petris, analitičar iz vašingtonske organizacije Difens prajoretis. On je u tekstu za magazin „Hil” podsjetio da je odbor za spoljne odnose još 12. januara preporučio podršku ratifikaciji protokola o prijemu Crne Gore u NATO.
– Senator Džon Mekejn je ove nedjelje pokušao da uradi upravo to, da traži jednoglasnu saglasnost kako bi rezolucija o ratifikaciji bila odobrena od svih bez ikakve dodatne rasprave. Senator Rend Pol dao je prigovor na taj zahtjev i onda se povukao, ostavljajući Mekejna toliko bijesnog da je otvoreno izjavio da je mlađi senator iz Kentakija bio u dosluhu sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u planu komadanja NATO-a – podsjetio je De Petris.
On je citirao Mekejnove riječi da „jedini zaključak koji možete izvući kada je Pol otišao jeste saradnja sa Putinom jer nema opravdanja za njegov prigovor kojim odbija namjeru jednog malog naroda koji je pod ruskim napadom da bude dio NATO-a”.
– Ali, Mekejnovo obrazloženje je ukor i na kraju se svodi na zabludu. Na sreću, taktika grubih napada ne navodi Pola na predaju. Postoji jak razlog koji ukazuje na to da Crna Gora ne treba da postane 29. članica NATO-a i zašto to nije dobra ideja. U najmanju ruku, Senat treba da ima punu raspravu o ovom pitanju, oslanjajući se na svoja ovlašćenja o ratifikaciji – naglasio je De Petris.
On je ocijenio da je NATO najuspješniji vojni savez koji je svijet video u modernim vremenima, te da je njegova kohezivnost tokom Hladnog rata spriječila sovjetsku ekspanziju u Zapadnoj Evropi. Uz to, kako je kazao, NATO daje zapadnim demokratijama i bezbjednosne garancije da bi svaki napad strane sile na jednu članicu bio napad na sve njih, što je temelj cjelokupne strukture NATO-a.
– Ipak, Mekejn je relikt prošlosti. Njegovi pogledi na NATO, kao i njegovi stavovi o upotrebi sile i kada treba iskoristiti američku vojnu silu širom svijeta, podsjećaju na mentalitet iz Hladnog rata, koji je neadekvatan u 21. vijeku. Da budemo fer, Mekejn nije jedini zakonodavac koji podržava ove stavove – rekao je De Petris.
Kako smatra, Rend Pol može biti u manjini u Senatu, ali njegov pogled na pitanje širenja NATO-a mnogo je praktičniji i u skladu je sa željama američkog naroda.
– Šta tačno Crna Gora, mala zemlja sa manje od 630.000 ljudi, sa bruto domaćim proizvodom (BDP) od samo 3,9 milijardi doalara i aktivnim vojnim snagama od oko 2.000 vojnika, može da ponudi NATO-u a da to on već nema? Teško je zaključiti šta pozitivno donosi uključivanje Crne Gore u NATO. Crnogorska vlada troši 1,6 odsto svog BDP-a na odbranu, dakle manje od dva odsto, koje NATO sada koristi kao putokaz. Ne bi bilo mudro za politiku SAD i NATO da preuzme još jedanog člana koji neće plaćati svoje obaveze za zajednički teret odbrane – istakao je De Petris.
Trenutno, kako je dodao, 23 od 28 članica NATO-a doprinose manje od dva odsto za troškove odbrane. Crna Gora bi, kako smatra, tako postala još jedan zavisna zemlja do američkog budžeta, „a teško da to Amerikance čini bezbjednijim”.
– Tu je i rusko pitanje. Odnosi SAD i Rusije su možda na najgorem nivou od ranih 80-ih godina, kada su Vašington i Moskva bili na ivici nuklearnog rata. Ruski zvaničnici su u više navrata tvrdili da bi uključivanje Crne Gore u NATO predstavljalo direktnu prijetnju njihovim nacionalnim interesima – zaključio je De Petris.
M.V.
Ne može bez predsjednikovog potpisa
Protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u sada je u redovnoj proceduri Senata SAD jer nema jednoglasne podrške da to bude izglasano jednoglasno. To znači da bi sada i dvotrećinska većina, od 100 senatora, bila dovoljna da protokol bude ratifikovan. Ipak, kada će to biti stavljeno na dnevni red, odlučuje republikanska većina.
Čak i ako Senat završi ratifikaciju to neće biti kraj jer nakon toga predsjednik SAD svojim potpisom treba da ozvaniči ratifikaciju.